Duboko disanje unosi kiseonik u pluća

Folna kiselina jedan je od vitamina B skupine (vitamin B9) koji se naziva folacin, a cijela grupa folatima. Ime potječe od latinske riječi folium što znači list, jer se osobito nalazi u zelenom lisnatom povrću (prvi put je izolirana 1940-tih iz špinata). Prva ju je otkrila i opisala kao preventivni faktor protiv anemije dr. Lucy Willis iz Royal Free Hospital u Londonu.

Važna je u mnogim metaboličkim procesima i, poput ostalih vitamina, esencijalna je za razvoj i rast čovjekova organizma koji je ovisan o unosu folata izvana. Ima osnovnu ulogu u sintezi nukleinskih kiselina (DNK) i nekih drugih aminokiselina, stoga je nužna za diobu stanica, osobito u procesima diferencijacije i rasta stanica embrija, zbog čega su potrebe za folnom kiselinom u trudnoći toliko povećane da se ne mogu zadovoljiti uobičajenim unosom hrane, već je potrebno dodatno je unositi.

Do nedostatka folne kiseline može doći zbog nedovoljna unosa ili poremećaja metabolizma.

Najbogatiji izvori su kvasac, iznutrice (teleća jetra) i zeleno lisnato povrće (špinat, šparoge, blitva, peršin, celer, brokula, raštika, kupus, prokulice, zelena salata), a nalazimo je i u grahu, grašku, mahunama, tikvicama, rajčici, leći, pšeničnim klicama, banani, limunu itd.

Način pripreme hrane može uvelike utjecati na njezinu dostupnost, jer folna kiselina pripada skupini vitamina topljivih u vodi, zbog čega tijekom pripreme i kuhanja hrane u vodi mogu nastati veliki gubici. Kuhanjem se može izgubiti čak i do 50 posto folne kiseline, jer ostaje u vodi u kojoj se hrana kuhala. Gubitak se može donekle nadomjestiti ako tekućinu nakon kuhanja upotrijebimo za spremanje umaka, juha i sl.

Prilično je osjetljiva i prema kisiku, svjetlu (posebno sunčevom) te ekstremnim pH vrijednostima (kiseline i lužine). Prilikom sterilizacije, mlijeko od svog sadržaja može izgubiti i 100 posto folne kiseline, ovisno o tome koliko dugo se izlaže zraku. Vitamin C u mlijeku ima zaštitno djelovanje prema folnoj kiselini, jer sprječava njezinu oksidaciju na zraku. Ukoliko se vitamin C uništi kuhanjem mlijeka, podgrijavanjem ili izlaganjem svjetlosti, folna kiselina će lako oksidirati.

Preventivne doze folne kiseline iznose 400-800 mcg, dok terapijske doze mogu biti mnogo više.

Folna kiselina je neophodna u proizvodnji DNK i važna za diobu stanica, tako da zbog nedostatka mogu nastati ozbiljni poremećaji u nekim stanicama tijela.

Crvene krvne stanice, kao i ostale stanice u tijelu, imaju svoj životni vijek. Nove se proizvode cijelo vrijeme procesom diobe, tako da iz starih nastaju nove, potpuno istovjetne stanice, što omogućava prisutnost DNK koja nosi genetički kôd stanica. Bez prisutnosti DNK crvene krvne stanice ostaju uvećane, s uvećanim jezgrama spremnim za diobu do koje ne može doći, tj. nastaje anemija tipična za nedostatak vitamina B12 i folne kiseline – megaloblastična ili makrocitna anemija.

Folna kiselina se već dugo vremena preventivno primjenjuje za sprječavanje nastanka defekata pri rođenju, čiji se nastanak povezuje s njezinim manjkom. Najčešći su defekti pri zatvaranju neuralne cijevi u ploda.

U prvim fazama razvoja, plod se sastoji samo iz jedne ploče i žlijeba koji, kada se zatvori, stvara se tzv. neuralna cijev. Ukoliko nastupi poremećaj u zatvaranju te cijevi, može doći do poremećaja u razvoju i zatvaranju dijelova koji štite mozak i kralježničnu moždinu.

Najčešći defekt mozga je anencefalija (djelomična ili potpuna odsutnost mozga). Zbog poremećaja u zatvaranju kralježnične moždine nastaje meningomijelokela ili spina bifida (nepotpuno zatvoren donji dio kralježnice; novorođenče se rađa sa širokim otvorom na dnu kralježnice) ili encefalokela (nepotpuno zatvoren gornji dio kralježnice; ostaje izložen dio mozga). Zbog izloženosti kralježnične moždine, odnosno mozga, može doći do infekcije koja za novorođenče može biti smrtonosna. Čak i kada se operativnim putem zatvori otvor kod meningomijelokele, dijete ostaje bez kontrole nad nogama, crijevima i mokraćnim mjehurom.

Veza između statusa folne kiseline u tijelu majke i razvoja poremećaja u zatvaranju neuralne cijevi ploda otkrivena je još prije pedesetak godina i nepobitno je utvrđena. Naime, 1976. godine neka su istraživanja pokazala da je razina folne kiseline u tijelu žena koje su rodile djecu s poremećajem u zatvaranju neuralne cijevi nevjerojatno niska. Istraživanja koja su uslijedila vrlo su jasno pokazala da je status folne kiseline u tijelu majke izravno vezan s razvojem ovog poremećaja. Zbog toga se svim ženama u trudnoći, a osobito visokorizičnoj skupini žena (one koje su već rodile dijete s defektom neuralne cijevi ili uzimaju antikonvulzivnu) preporučuje uzimanje dodatnih količina folne kiseline, jer folna kiselina to sprječava u najvećem broju slučajeva.

Preporučene doze kreću se od 400-800 mcg na dan, koje za visoko rizičnu skupinu žena mogu biti i više (prema preporuci ginekologa). Najbolje je uzimati B-kompleks tablete koje sadrže takvu količinu folne kiseline, jer sadrže i druge vitamine B skupine. Osobito je preporučljivo s folnom kiselinom uzimati i vitamin B12, jer folna kiselina može pogoršati već postojeći deficit tog vitamina u tijelu i time uzrokovati teške neurološke poremećaje. Osim toga, vitamin B12 je prijeko potreban za pretvorbu folne kiseline u njezin aktivni oblik.

Zbog svega navedenog, ginekolozi i pedijatri preporučuju uzimanje folne kiseline najmanje mjesec dana prije planirane trudnoće, pa sve do kraja prvog tromjesečja trudnoće.

Rezultati istraživanja jasno pokazuju da folna kiselina sama za sebe ima protektivnu ulogu protiv nekih oblika raka pa čak i terapijsku vrijednost.

Još su 1954. znanstvenici otkrili da su neke promjene u stanicama kod megaloblastične anemije istovjetne ili vrlo slične prekarcinomskim i karcinomskim stanicama. Naredna istraživanja pokazala su da uzimanje dodatnih količina folne kiseline može ne samo spriječiti nego i izliječiti pojavu displazije koju nalazimo u stanicama raka epitela grlića maternice te metaplaziju u stanicama raka epitela dušnika i bronha pluća (metaplazija i displazija stanične su promjene koje se smatraju prvim korakom prema razvoju raka).

Mnogo je studija koje pokazuju da je uzimanje folne kiseline dobra zaštita ne samo od ovih nego i drugih vrsta raka. Postoji pozitivna veza između statusa ovog vitamina u tijelu i raka grlića maternice i kolorektuma. U jednoj studiji, folna kiselina pokazala se dobrom zaštitom i protiv raka dojke.

Zbog svega navedenog, u medicinskoj praksi ovaj vitamin ponekad se koristi u prevenciji raka. Doze koje se primjenjuju obično su vrlo velike i kreću se od pet do 10 mg (u tim dozama nije nimalo toksična pa nema opasnosti od nuspojava). Osobito se preporučuje u slučaju lošeg PAPA testa.

PAPA-test je pregled stanica sluznice grlića maternice (cerviksa) kojim se mogu otkriti upalne i druge promjene koje predstavljaju prvi korak prema razvoju raka, a otkrivanjem na vrijeme povećavaju se izgledi za njegovo izlječenje.

Rezultati istraživanja pokazuju da nedostatak folne kiseline može dovesti do displazije stanica epitela maternice, a da dodatno uzimanje folne kiseline u većim količinama, ne samo da to može u potpunosti spriječiti, nego i uvjetovati izlječenje već postojećih poremećaja.

U maloj knjižici o folnoj kiselini, dr. Sidney MacDonald Baker objavljuje kako je imao odlične rezultate u liječenju loših PAPA testova folnom kiselinom. Primjenjivao je velike doze (5-20 mg) folne kiseline na dan u podijeljenim dozama te tvrdi da su se loši PAPA testovi popravljali već u roku mjesec dana.

Istraživanja u Wolfson institutu preventivne medicine i medicinskoj školi Queen Mary pokazala su da se unosom suplemenata folne kiseline može smanjiti vjerojatnost srčanih bolesti i srčanoga udara. Naime, proučavajući prijašnje studije znanstvenici su zaključili da folna kiselina smanjuje razinu aminokiseline homocisteina u krvi, što posljedično smanjuje mogućnost razvoja kardiovaskularnih bolesti kao što su moždani udar, infarkt i ateroskleroza.

Homocistein je aminokiselina koja sadrži sumpor, a nastaje iz aminokiseline metionina tijekom fizioloških metaboličkih procesa. S obzirom na to da potpomaže odlaganje LDL (lošeg) kolesterola na stijenke krvnih žila, može pridonijeti razvoju ateroskleroze. Osim toga, visoka razina homocisteina utječe i na veću tendenciju zgrušavanja krvi te tako povećava mogućnost stvaranja ugrušaka. Zbog svega, povišena razina homocisteina smatra se čimbenikom rizika za nastanak kardiovaskularnih bolesti.

Homocistein se metaboličkim procesima pretvara u bezopasne spojeve u prisustvu tvari koje potiču tu razgradnju (vitamini B skupine – folna kiselina, vitamin B6 i B12). Kako je utvrđeno da folna kiselina smanjuje koncentraciju homocisteina u krvi, došlo se do zaključka da uistinu djeluje protektivno na srce, ali i na krvne žile jer sprječava stvaranje naslaga na njihovim stijenkama. Zato se upotreba folne kiseline smatra jednostavnim i jeftinim načinom djelomične prevencije kardiovaskularnih bolesti.

Stanje nagomilavanja homocisteina u organizmu (hiperhomocisteinemija) nastaje zbog genetičkog defekta enzima odgovornog za razgradnju homocisteina, što se nalazi kod gotovo 10 posto populacije. Odrasli ljudi s hiperhomocisteinemijom imaju veću predispoziciju za razvoj bolesti srca. Tome dodatno pogoduju ostali čimbenici rizika, kao što su manjak folata, nedovoljna tjelesna aktivnost, pušenje, starija dob i muški spol. Kolika je uloga folne kiseline pokazuje podatak da je njezinim povećanim unosom kod populacije s hiperhomocisteinemijom došlo do smanjenja razine homocisteina.

Navedena istraživanja pokazala su da dnevna doza folne kiseline može smanjiti rizik nastanka kardiovaskularnih bolesti čak za 20 posto. Još je djelotvornija u kombinaciji s vitaminima B6 i B12 jer zajednički djeluju na razgradnju homocisteina, dok je vitamin B12 (cijanokobalamin), osim za sintezu crvenih i bijelih krvnih zrnaca i DNK, potreban i za stvaranje aktivnog oblika folne kiseline.