U ČETIRI OKA, BEZ SVJEDOKA: Zašto je Nikšić otišao na noge Čoviću u Mostar?


O sastanku Čovića i Nikšića u Mostaru javnost je doznala iz kratkog tvita lidera HDZ-a, dok se čelnik SDP-a nije oglašavao ni uoči ni nakon sastanka pa je članstvo SDP-a ostalo uskraćeno za informaciju o čemu su to, u četiri oka bez svjedoka, pregovarala dvojica stranačkih lidera.

“Sa predsjednikom SDP-a BiH Nerminom Nikšićem u Mostaru, gdje smo razgovarali o prilikama u BiH, sa posebnim osvrtom na Federaciju BiH i izborno zakonodavstvo”, objavio je Čović na Twitteru.

Bio je to, ujedno, i prvi sastanak Dragana Čovića s liderom neke političke stranke sa sjedištem u Sarajevu a da to nije lider SDA Bakir Izetbegović.

Višestruko je zanimljiva odluka lidera SDP-a Nermina Nikšića da se u ovom trenutku nasamo sastane s Čovićem u Mostaru. Ona dolazi u osvit posjete visokih stranih zvaničnika Bosni i Hercegovini, na kojima bi se, kako prenose mediji, trebalo razgovarati o ograničenim promjenama Ustava i Izbornog zakona BiH. Razumljivo je da Dragan Čović pokušava na sve moguće načine u Sarajevu pronaći kakvog-takvog sagovornika za onakve izmjene Izbornog zakona BiH koje bi omogućile formiranje etničkih izbornih jedinica i BiH definitivno podjelile na tri djela pa je, stoga, njegovo lobiranje kod Nikšića razumljivo.

Međutim, kao suštinsko pitanje nameće se to zbog čega je Nermin Nikšić istupio protiv svoje vlastite partije imajući u vidu činjenicu da je SDP BiH posljednjih dana oštro protestovao protiv odnosa SDP-a Hrvatske prema Bosni i Hercegovini i njenim unutrašnjim pitanjima. Dok SDP BiH kritikuje SDP Hrvatske zbog desničarenja i tuđmanizma, predsjednik SDP-a u odsutnom trenutku ide na noge predsjedniku HDZ-a BiH, koji je personifikacija Tuđmanove i Bobanove zločinačke politike prema BiH. Ili u SDP-u BiH nisu bili iskreni kada su svoje partijske drugove u Hrvatskoj optuživali za desna skretanja i tuđmanizam ili njihov lider Nermin Nikšić ne zna šta radi.

Ono što je skoro izvjesno jeste da je Nikšić taj koji se stavio u ulogu lidera jedne političke opcije, koji, očito, ima razumijevanja za politiku Čovićevog takozvanog legitimnog predstavljanja kostitutivnih naroda, koja je pred tijelima Evropske unije i NATO-a doživjela potpuni debakl. Pa ipak, kako se čini, taj debakl za Nikšića nije ništa naročito što bi ga spriječilo da tajno s Draganom Čovićem, mimo institucija suistema, pregovara o izmjenama Ustava i Izbornog zakona.

Izvan svake sumnje, Nikšić će morati da užem, ali i širem članstvu SDP-a, pojasni kakva ga je to ljuta nevolja natjerala da sam ode na noge Čoviću u Mostar i u četiri oka bez svjedoka pregovara s njim o kapitalnim političkim pitanjima, kao što su izmjene Ustava i Izbornog zakona.

Tim prije što su oba zaposlena i plaće primaju u Parlamentu BiH u Sarajevu (Čović u Predstavničkom domu a Nikšić u Domu naroda) pa šef SDP-a nije morao toliki put potezati kako bi se susreo s čelnikom HDZ- a.

(SL. B.)