Slobodno smatrajte neznalicom i prostakom svakog koji vam za stolom, u razgovoru, počne pametovati o ‘pravim’ Sarajlijama i ovim novim, došljacima i ‘šveđanima’. Nisam istoričar i neću vam navoditi nikakve datume i brojeve, ali sam o istoriji Bosne i Sarajeva pročitao desetinu knjiga i jamčim za tačnost ovoga što ću reći: Sarajevo je tokom svoje višestoljetne povijesti nekoliko puta počinjalo od nule ! Ratovi, požari, morije, pomori, kuge – znali su ga desetkovati tako da bi ono moglo imati ne jedan, nego sedamdeset i sedam svojih ‘rođendana’ – onih dakle dana u kojima je počinjalo da se obnavlja i iznova gradi – doslovce iz pepela!

A kako se Sarajevo obnavljalo, s kime iznova gradilo ? S nešto malo preživjelih a mnogo više novih, odnekud, odsvakud, došavših ljudi, punih poleta i one vrste energije na kojoj počiva svaki društveni napredak i cio ustroj svijeta i ljudske zajednice. Već za svojih života – da ne govorimo o njihovome prvom i drugom koljenu – ti su ljudi postajali Sarajlije. To su naši očevi, to smo mi.

Nipošto ne nasjedajte na podvalu koja između Bosanaca i Hercegovaca stavlja ‘kineski zid’ stvarnih i tobožnjih razlika i suprotnosti ! Ako samo malčice zagrebete pod kožu i ‘najtvrđega’ Bošnje, među njegovim precima – ili sa očeve, ili sa majčine, a ponekad sa obiju strane – naći ćete čisto hercegovačko sjeme i korjeniku…To je Bosna, to je Sarajevo !

A ovo čemu svjedočimo zove se: izluđivanje naroda ! U Sarajevu, danas, onome iz Podrinja ili Hercegovine ‘došljačku’ mater psuje onaj čija je mater, čiji su djed ili pradjed bili ‘došljaci’ – prije pedeset ili prije stotinu godina – došli iz Hercegovine i Podrinja ! Kao da psuje mater – vlastitome ocu.

Kad bi kako moglo, toj vrsti insana valjalo bi izreći ovakvu kaznu: da sam sebe šamara objema rukama sve dok mu glava ne otpadne ili dok, nekim čudom, u nju pamet ne uđe!

---