Ovo je govor sadašnjeg predsjednika Türkiye Recepa Tayyipa Erdoğana koji je održao u januaru 1993. godine, dok još nije ni bio na vlasti. Ovaj govor pokazuje i njegove osjećaje prema Bosni i Hercegovini tokom agresije, a nakon nje i nakon što je došao na vlast, svoje osjećaje prema našoj državi pokazao je bezbroj puta kroz stotine projekata koje je Türkiye uradila u Bosni i Hercegovini.

Hasan Ozturk je poslanik opozicione CHP iz grada Bursa. Društvenu mrežu Twitter, gdje je i objavio vijest o Srebrenici, koristi još od 2012. godine. Možemo li pretpostaviti koliko je puta ovaj žestoki zalagač za priznanje Genocida u Srebrenici, od kada koristi Twitter pa do danas, spomenuo uopće Srebrenicu? Svako obilježavanje godišnjice? Svake druge godine? Samo pred izbore u Türkiye? Ne, nijedno nije tačno. Zastupnik CHP-a Ozturk, koji je iznebuha predložio da se prizna Genocid u Srebrenici, od 2012. godine pa do danas u svojim objavama nijednom nije spomenuo ni Srebrenicu, ni genocid, niti općenito Bosnu i Hercegovinu. Toliko o interesiranju ovoga poslanika za Srebrenicu i Bosnu i Hercegovinu. Ovo bi bilo čak i dovoljno da završimo s tekstom i izvedemo zaključak o njegovim namjerama. Ali s obzirom na domaće dežurne kritičare, koji čekaju kao „zapeta puška“ bilo koji povod da „udare“ na Türkiye, ponekad je potrebno crtati kao djetetu da bi shvatili.

Da ni sam ne zna šta je trebao, pokazuje i objava ovoga poslanika dan ranije u kojoj se sjeća šehida Genocida u Srebrenici, dok mu na slici u objavi s njegovim potpisom piše „Masakr u Srebrenici“ (Srebrenitsa katliamı).

Još jedna zanimljivost jeste da ovoga poslanika na Twitteru prati svega 948 ljudi, što je za standarde u Türkiye ispod nivoa i najobičnijih korisnika ove društvene mreže. I sama njegova objava o Srebrenici prošla je skoro pa nezapaženo. Osim u bosanskohercegovačkim medijima, gdje se pojavila brzinom svjetlosti. Postavlja se pitanje da li je sve isplanirano kako bi se dovelo pitanje odnos Türkiye prema Srebrenici i općenito prema Bosni i Hercegovini? Ko je isplanirao ovaj pokušaj narušavanja odnosa? Zašto, kada su već samo dan prije sve stranke Turskog parlamenta zajednički potpisale Deklaraciju u kojoj se osuđuje Genocid u Srebrenici?

Je li glavni cilj baciti u sjenu snažnu poruku predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, koji je u svojoj videoporuci za obilježavanje Genocida u Srebrenici istinu opisao pravim riječima, odnosno dešavanja u Srebrenici nazvao Genocidom i osudio one koji ga negiraju? Da li se želi zasjeniti i poruka Erdoğana da Türkiye nije prijašnja, da je mnogo jača nego što je bila, te da se čvrsto zalaže za nezavisnost, suverenitet, te teritorijalni integritet BiH? Ista poruka o podržavanju integriteta, suvereniteta i nezavisnosti BiH spominje se i u deklaraciji svih stranaka. Kome je zasmetala ova poruka snažne podrške predsjednika i Türkiye?

Ali šta govoriti i objašnjavati onima koji su za vrijeme korone prvo napadali Türkiye „što nam ne pošalju vakcine“, a zatim kada su nam poslali vakcine, dok je vladala nestašica istih u svijetu, onda su govorili „a što su nam poslali ove vakcine“. Šta pojašnjavati onima koji ne žele da vide da je predsjednik Erdoğan bio u Potočarima na dženazi još 2010. godine, dok ovi današnji takozvani zalagači za prava Srebrenice prvi put spominju Bosnu.

Dok najveće neznalice i domaći dežurni kvazianalitičari kritiziraju Türkiye, Memorijalni centar u Srebrenici je postao muzej kakav treba biti upravo zahvaljujući podršci Türkiye i njene trenutne vlade. Dok se opozicija u Türkiye sjeća Srebrenice tek ove godine, podmećući koske razdora između dva naroda i dvije države, majke Srebrenice borave u kućama koje su napravile općine AK Partije.

Pametnom dosta. Budali nikada.

STAV