Sead Numanović

 

“Pozivam međunarodnu zajednicu da uvodi sankcije onima koji ugrožavaju ili ruše ustavni poredak Bosne i Hercegovine i Dejtonski mirovni sporazum”, poručio je jučer visoki predstavnik Christian Schmidt.

Pred kraj obraćanja javnosti tokom kojeg je objavio nova četiri nametanja, on je ovom rečenicom poručio da je voljan smijeniti političkog lidera bosanskih Srba Milorada Dodika i njegove sljedbenike, ali da za to još uvijek nema podršku Zapada.

A zašto je nema?

Jedan od mogućih odgovora mogao bi biti i u poziciji koju ima Aleksandar Vučić. Njemu ne odgovara detroniziranje Dodika. On je sve lobističke potencijale, koji jesu veliki, usmjerio prema Kosovu.

U ovom segmentu priče jedan detalj posebno bode oči: Zapad ima najmanje 10 specijalnih izaslanika za zapadni Balkan. I niti jedan se nije pojavio u Bosni i Hercegovini u zadnjih barem mjesec dana!

Nema Gabriela Escobara. I hvala Bogu što ga nema u Sarajevu!

U samozataji je i Stuart Peach.

Manuel Sarrazin je danima u Crnoj Gori. (U Podgorici je bio i novoimenovani ministar vanjskih poslova Turske Hakan Fidan.)

Zapadni zvaničnici koji se bave Balkanom fokusirani su na Srbiju i Kosovo.

Nakon burnih dešavanja prošlog mjeseca kada su desetine pripadnika KFOR-a povrijeđeni u napadima srpskih demonstranata na sjeveru Kosova, krajem protekle sedmice Evropska je unija uvela sankcije vlastima Kosova!

I do sutra bi smo mogli nabrajati poznate javne ličnosti s obje strane Atlantskog okeana koje ne mogu shvatiti, a još manje prihvatiti logiku zapadnog establišmenta na zapadnom Balkanu.

Zvanični Vašington, Brisel, London, Berlin, Pariz… jednoglasni su u stavu da je Kosovo krivo za “eskalaciju” krize. I do njih ne dopiru svi silni argumenti da to naprosto nije tačno!

Nakon državnog udara iz Banje Luke, lideri Trojke sjeli su sa Dodikom i Draganom Čovićem u Konjicu. Taj sastanak već je ranije bio dogovoren. Do njega sigurno ne bi došlo da Zapad nije rekao čelnicima SDP-a, NiP-a i NS-a da odu.

“Logika” je da je u toku intenzivno nadmudrivanje ko će u Bosni i Hercegovini biti Albin Kurti – Trojka ili Milorad Dodik.

Bilo kakvo zauzimanje oštrijeg stava Trojke Sarajevu bi, a ne Banjoj Luci donijelo sankcije Zapada!

Dodik je u Konjic došao “u svom elementu”.

Psovao je i vrijeđao. Izrekao je do sada i najveću moguću uvredu prema bilo kom iole normalnom biću na svijetu opsovavši genocid u Srebrenici. Nema osobe koja ima bar miligram ponosa koja nakon toga ne bi napustila sastanak. Trojka je ostala.

Čak je i Zukan Helez, koji je jedini adekvatno reagirao na Dodikove riječi, objavio da su uslijedila izvinjavanja “s obje strane”, da je politički lider bosanskih Srba postao pred kraj sastanka “kooperativan”, čak je predložio i nekoliko zaključaka, tačaka dnevnog reda za neku od narednih sjednica Vijeća ministara…

Srebreničanin Kemal Ademović, (prvi) zamjenik predsjednika NiP-a nije odmah nakon Dodikovih besprizornih psovki napustio sastanak. Otišao je malo kasnije da bi stigao u Mostar na obilježavanje godišnjice proboja blokade tog grada.

Helez će tokom gostovanja na Face TV u prošli petak reći i da je na kraju sastanka Dodik “preskočio” sve u tijesnoj sobi gdje je bio sastanak da bi mu prišao i pružio ruku čestitajući na gardu.

I tu se nalazi davno poznata istina: Milorad Dodik je naprosto siledžija koji će podviti rep čim vidi da preko puta sebe ima “baja” koji izgleda da ima gard i hoće se pobiti.

A Zapad neće nove bitke.

On hoda uhodanom stazom koja se toliko puta pokazala nepogrješivo pogrešnom! Udovoljava se silnicima a pritišće slabe.

Angela Merkel je najjači dokaz katastrofalnosti takve politike. Godinama se umiljavala Vladimiru Putinu. Rezultat je svima više nego dobro poznat – Ukrajina je žrtva posvemašnje agresije Rusije!

No, lekcija apsolutno nije naučena.

Zapad jeste uradio neočekivano “s obje noge” stavši iza Ukrajine. EU je uvela 11. set sankcija Rusiji. Naoružanje, obuka, oprema… ide ukrajinskoj vojsci. Stanje na frontu, međutim, bitno se ne mijenja nabolje u korist Ukrajine.

Na zapadnom Balkanu matrica se ne mijenja.

Gdje je Angela Merkel stala, nastavio je Joe Biden.

Stalna udovoljavanja ne samo Aleksandru Vučiću, ali pogotovo njemu, naprosto su alarmantna. Ponavljanje ukrajinskog scenarija na zapadnom Balkanu time je svakim danom samo izglednije.

Visoki predstavnik Christian Schmidt jučer je ponovo posegnuo za Bonskim ovlastima.

To što je uradio minimum je onoga što on želi i maksimum onoga što mu zapadni šefovi dopuštaju.

Schmidt je samo u ovoj godini devet puta koristio Bonske ovlasti.

Obzirom da je izrazito sujetan i “kratkog fitilja”, ne treba sumnjati da bi vrlo rado političkom lideru bosanskih Srba zabranio i da zrak udiše! Ali ne može. Ne daju mu šefovi.

A isti ti šefovi svojim izabranicima u Sarajevu naređuju “saradnju” sa Dodikom!

Nekima od njih, osvjedočili smo se, to i nije mrsko!

Javnost je ogorčena. “Akcije” Trojke u vrtoglavom su padu. Da su sutra izbori, bili bi brutalno pometeni. I Zapad bi to pozdravio! I ne bi promijenio politiku svog sve opasnijeg udovoljavanja balkanskim – najblaže rečeno – autoritaristima.

Bosna i Hercegovina opasno klizi u nestanak. Sa ovakvim Zapadom kao najbližim i najmanje neiskrenim prijateljem i Dodikom, ona će faktički nestati. Bosna i Hercegovina ne može preživjeti ovakvu politiku. Ili će Dodik biti zbrisan ili će se to desiti BiH.

Makedonija je svojevremeno morala promijeniti ime suočena sa ucjenama Grčke. I ta je država ušla u NATO.

Bosni i Hercegovini se ne nudi ama baš ništa konkretno za ustupke koji se od nje zahtijevaju. Ima ta neka priča o otpočinjanju pregovora o članstvu u EU. Ko ne zna šta to znači neka makar pogleda na Wikipediji kratki historijat odnosa Unije i Turske!

Ulazak BiH u NATO niko ozbiljan na političkom Zapadu ni ne razmatra!

Zasigurno će biti nekih koji će, čitajući ovaj tekst reći makar da “baš nije ovo ovako”.

Probudite se!

Historija rada Zapada u BiH i regionu je historija tjeranja “slabijih” da popuste siledžijama.

I evo gdje smo. POLITICKI

---