“Jutrošnji pas de deux Cholleta i Escobara u Odboru za vanjske poslove Senata pokazao je da senatori koji su prisustvovali doista znaju nešto o Balkanu. Ispitivanje je bilo relevantno i na trenutke oštro. Odgovori su bili znatno manji”, piše profesor na Univerzitetu “John Hopkins” Daniel Serwer u svojoj kolumni za Peacefare.net.

Naravno, savjetnik State Departmenta i zamjenik pomoćnika državnog tajnika odgovoran za Balkan znaju što reći. Oni su za članstvo u EU, demokratiju, suverenitet i teritorijalni integritet. Oni su protiv ruskih malverzacija, kineskog finansiranja, korupcije i etnonacionalizma.

To je ono što ne govore

I dok ga Amerikanci pokušavaju privući svim mrkvama koje im padnu na pamet, Beograd je posljednjih godina definitivno odlučio krenuti prema Moskvi i Pekingu. Nema znakova bilo čega osim retoričkog interesa za članstvo u EU. Napredak u procesu pristupanja EU je zaustavljen. Politički sistem u Srbiji skrenuo je prema autokratiji. Predsjednik Vučić i njegovi miljenici, koji uključuju gotovo cijeli medijski krajolik u Srbiji, izražavaju ambicije da ponovno zauzmu Kosovo (ili njegov dio) i koriste najgore moguće etničke uvrede protiv Albanaca. Na Kosovu se doista ne događa ništa slično.

Što se tiče dijaloga Beograda i Prištine, Escobar je tvrdio da su sporazumi o normalizaciji iz veljače i ožujka pravno obvezujući i da se provode, ali kada je suočen s primjerima odbijanja predsjednika Vučića da provede određene odredbe, on i Chollet povukli su se na obje strane. To je bio i njihov odgovor na korupciju iu Beogradu. “Nalazimo ga posvuda na Balkanu.” U posljednje vrijeme ne mogu imenovati američkog dužnosnika koji je izričito govorio o brojnim i grubim manifestacijama organiziranog kriminala i korupcije u Srbiji.

Chollet i Escobar bili su oduševljeni predloženom Zajednicom srpskih opština (ZSO), tvrdeći da će omogućiti veću integraciju Srba na Kosovu i da će morati biti u skladu s kosovskim ustavom. Ignorisali su srpski prijedlog za ZSO, koji nedvosmisleno namjerava stvoriti autonomni srpski entitet, poput bosanske RS, unutar Kosova, zajedno s izvršnim ovlastima. Također su bili oduševljeni srpskom inicijativom Otvoreni Balkan, pod uvjetom da sve zemlje sudionice tretira ravnopravno. Zaboravili su spomenuti da Kosovo nije ni pozvano na Open Balkans jer ga Beograd ne želi pravilno obraditi u pozivu.

Jadna Bosna

Bosna je najgore prošla amneziju State Departmenta. Da, rekli su dužnosnici, bit će potrebne izmjene bosanskog ustava, u skladu s odlukama EU i Venecijanske komisije. Zaboravili su spomenuti da je jedna od takvih odluka, Europskog suda za ljudska prava, donesena prije 14 godina. SAD je odavno odustao od pritiska za njegovu provedbu.

Svidjele su im se odluke Christiana Schmidta koje su omogućile formiranje vlasti u Federaciji BiH, ali su zaboravili spomenuti da je jedna od njih promijenila način prebrojavanja glasova, odmah nakon što su zatvorena birališta. Drugi je uzet da izgladi probleme koje je prvi stvorio. Konačni rezultat bio je osigurati da dvije etnonacionalističke stranke mogu vladati u Federaciji. ‘Samo je jedna etnonacionalistička stranka bila nezadovoljna tim odlukama’, ustvrdio je Escobar. Zaboravio je spomenuti da bi ta stranka i drugi nezadovoljni pojedinci mogli predstavljati više od većine birača. Zaboravite na sramotni čin promjene načina na koji se glasovi broje nakon što su dani kandidatima.

Ostatak

Vjerujem da Makedoncima neće biti previše drago čuti od Escobara da će za ulazak u EU morati promijeniti svoj ustav kako bi se spomenula njihova bugarska manjina, za koju je propustio reći da broji nekoliko tisuća (sigurno manje od 1% populacija). Niti će Albancima u Srbiji biti drago čuti da njihov broj – gotovo sigurno jednak ili veći od broja Srba na sjevernom Kosovu (i daleko veći od broja Bugara u Makedoniji) – ne zaslužuje spominjanje Udruge albanske većine Opštine unutar Srbije. Zaboravite na albanska mjesta u srpskom parlamentu, kako bi odgovarala zajamčenim srpskim mjestima u kosovskom parlamentu.

Escobar će u subotu otputovati u Podgoricu na inauguraciju predsjednika Crne Gore. Nitko se nije udostojio spomenuti da tu staru i dosad nenasilnu promjenu vlasti dugujemo sadašnjem predsjedniku, Milu Đukanoviću, kojeg su američki i evropski diplomati godinama osuđivali zbog navodne (ali još uvijek nedokazane) korupcije. Izvještaj kaže da novi predsjednik Jakov Milatović, zastupa proevropski stav, ali ima više nego tople odnose s predsjednikom Vučićem u Beogradu. Mnogo će zavisiti o parlamentarnim izborima 11. juna. Nadam se da se provode slobodno i pošteno kao oni pod Đukanovićem.