Ovaj recept primjenjen je u Ukrajini 2014. godine i omogućio je Rusiji da preuzme Krim i da Donjeck i Luganjsk pretvori u svoje gubernije. Međutim, ključni cilj u smislu promjene geopolitičke orijentacije Ukrajine odnosno odricanja od njenog pridruživanja NATO-u nije postignut.

Zato su poduzete vojne i političke aktivnosti da se taj cilj postigne u prvi mah zastrašivanjem sa velikom koncentracijom vojne sile za šta se vjerovalo da će izazvati politička previranja u Ukrajini što se nije dogodilo.

Evropska unija je pokazala veći strah od ruske vojne sile od političkog establišmenta ukrajinskog predsjednika Zelenskog. Slijedeći svoj novi strategijski koncept Rusi su na vrhuncu ratne psihoze u svijetu krenuli u invaziju na Ukrajinu sa pokušajem da blitz operacijom sa ograničenim snagama u napadu izbjegnu veći konflikt i da ponovo utjču na političku destabilizaciju režima u Kijevu, uz podizanje vlastitog rejtinga i imidža velike vojne sile.

Upotrijebili su NATO strategiju uvoda u vojnu intervenciju kroz upotrebu zračnih snaga i krstarećih raketa da eliminišu ukrajinske kapacitete za efikasno pružanje otpora u čemu su donekle i uspjeli, no opet ključni cilj promjena geopolitičke orijentacije Ukrajine ili svrgavanje predsjednika Zelenskog nije bio postignut.

Sjetite se izjave Putina da vojska preuzme vlast, jer je s njima lakše pregovarat. Umjesto da se okrenu protiv svojih vlasti ukrajinska vojska je nakon prvobitnog šoka pružila vrlo organiziran otpor ruskim napadnim kolonama koje su poražene u ostvarivanju prvobitnih ciljeva operacije i bukvalno ponižene u taktičkom i operativnom smislu. To je bio dokaz da je umjesto političkog prevrata Ukrajina stala iza svog predsjednika koji je američku ponudu da se izvuče iz Kijeva odbio sa rečenicom da mu ne treba prijevoz nego municija i tako postao novi Čerčil 21. stoljeća.

Svi ruski vojni napori od invazije do danas da uzdrmaju Ukrajinu su propali i pored evidentnih pomjeranja i osvajanja teritorije koja je jako skupo plaćena.

Pokazalo se ono što je i bila hipoteza stratega iz Pentagona da ruka vojna sila nije dovoljno obučena niti opremljena da pivotira velikim vojnim operacijama sa više razina strategijskog, operativnog i taktičkog sadejstva.

Danas se Rusija nalazi pred sramotnom činjenicom otvaranja pregovora sa Ukrajinom kako bi je prijetnjom od dalje eskalacije sukoba privolila da ne ulazi u NATO. Sasvim je jasno da ukoliko dođe do nastavka sukoba da se Ukrajina na duže staze neće moći održati na sadašnjim teritorijalnim pozicijama. No, isto tako je jasno da sve da angažuje i nuklearne snage, Rusija neće slomiti volju za otporom Ukrajinaca bez obzira kako se oni postavili prema NATO-u.

Rusija će se radi povrijeđenog ponosa zavući u živo blato sukoba u ukrajinskim ravnicama gdje već raskvašen teren u mnogome ograničava upotrenu ruskog najjačeg argumenta sile – kopnene vojske.

Putin će se sada suočiti sa njavećim sankcijama u povjesti. Kapitalizacija tri najveće ruskih kompanije Gazproma, Rosnjefta i Sberbanka – samo je 24. februara pala za 6,6 bilijuna rubalja ili oko 76 milijardi dolara. Dionice su pale za trećinu. Od početka krize u oktobru 2021., dionice ruskih kompanija su već izgubile više od pola cijene. Indeks Moskovske berze pokazuje da je ukupna vrijednost dionica ruskih kopanija 24. februara pala za 33,3 posto. To je najveći pad od 2008. godine.

Sve i da na kraju privoli Ukrajinu da ne uđe u NATO, Rusija je precjenjivanjem vlastitih mogućnosti bacila sebe u velike ekonomske probleme, dala NATO-u novu mladost, homogenizirala cijeli svijet u osudi njihove invazije na Ukrajinu i najvažnije, umjesto da smanji, povećala vojno prisustvo NATO-a na svojim zapadnim granicama.

Kao šlag na tortu dolazi odluka njemačkog Bundestaga da za 100 milijardi eura poveća vojna ulaganja u narednom periodu što je za vladavine Merkel bilo nezamislivo.