Na početku teksta autor Walter Mayr piše: “Kada bi postojala nagrada za grad u Europi koji ovih dana ima za ponuditi najbizarniji javni spektakl, Beograd bi vjerojatno bio na samom vrhu. Uz ruske zastave, Putinove portrete i drvene križeve, tisuće su u petak (4.3.) navečer marširale srpskom prijestolnicom kako bi izrazile svoju solidarnost s čelnicima Kremlja i podršku njihovom agresivnom ratu protiv Ukrajine.”

U pokušaju objašnjenja tog fenomena autor podsjeća na tradicionalno bliske veze Srbije s “Majkom Rusijom” i pravoslavnim bratskim narodom na Istoku, ali napominje da se to sve sada stavlja na iskušenje. To pokazuje, navodi se dalje, “okolišanje predsjednika Aleksandra Vučića”: s jedne strane, on se zalaže za teritorijalni integritet Ukrajine, ali istovremeno se ne želi pridružiti sankcijama Europske unije protiv Rusije. Jasnu kritiku očito agresorskog rata on ne izražava, pozivajući se na “posebne odnose svoje zemlje s Rusijom”.

Važni argumenti: Skori izbori i povlaštena cijena plina
Autor Vučića naziva “darovitom marionetom koja vuče konce iz pozadine” i podsjeća da je on na početku svoje političke karijere bio učenik ratnih zločinaca poput Radovana Karadžića, Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića.

Dugi niz godina ga je podržavala njemačka kancelarka Angela Merkel i on se do danas uspješno predstavlja kao posrednik između svjetova, kao političar koji vješto ekvilibrira između moćnika u Bruxellesu, Kremlju i Pekingu. Pritom “ne daje odgovor na pitanje u kojem se od tih svjetova on i srpski narod osjećaju kod kuće”, navodi se u tekstu.

To svakako ima veze i s predsjedničkim izborima 3. travnja, gdje mu je bivši načelnik Glavnog stožera srpske vojske Zdravko Ponoš ozbiljan protukandidat. Zato Vučić mora svom biračkom tijelu objasniti zašto njegov dugogodišnji saveznik Vladimir Putin mirnu susjednu državu poput Ukrajine sada obasipa bombama i granatama, piše autor Spiegela.

Dosad su uglavnom korišteni argumenti iz nedavne prošlosti. Rusija je 1999. protestirala protiv NATO-ovog bombardiranja Srbije. No iz srpskog kuta gledanja postoje i vrlo pragmatični razlozi za podršku Putinovoj politici, dodaje Mayr: “Prilikom susreta u studenome na obali Crnog mora Putin je Vučiću obećao veću isporuku plina po povlaštenoj cijeni. Predsjednik Srbije je nakon susreta priznao da je Putina ‘zamolio’ za bolji tretman.”

Javno mnijenje je, uz veliku medijsku podršku bulevarskih novina lojalnih Vučiću, na strani predsjednika. Ankete pokazuju da dvije trećina građana Srbije ima pozitivan stav prema Putinu. U nekim su se novinama čak pojavljivali naslovi poput “Ukrajina napala Rusiju”, navodi autor.

Vučićev diplomatski “hod po jajima”
On istovremeno skreće pažnju na to da su u Bruxellesu ovakvim srpskim ponašanjem vrlo iziritirani i izražavaju “žaljenje” što se Srbija nije priključila sankcijama, što znatno umanjuje šanse skorog prijema Srbije u članstvo Europske unije.

No to je situacija u koju se Europska unija sama dovela, smatra Walter Mayr: “Otkako je 2008. došlo do prebrzog priznavanja neovisnosti Kosova, Srbija ima ključnu ulogu u traćenju vremena za trajno mirno rješenje za Zapadni Balkan. Vučić to zna i vrlo uspješno koristi – sve više jača svoju autoritarnu vlast u Srbiji, dok se istovremeno na međunarodnoj pozornici predstavlja kao pošteni posrednik u vezi s Kosovom.”

Po mišljenju autora, ovaj diplomatski “hod po jajima” sve više predstavlja ozbiljnu prijetnju sigurnosti na kontinentu.

To se vidi i u Bosni i Hercegovini: poigravanje vatrom Milorada Dodika, uz rusku i srpsku podršku, sve ozbiljnije prijeti izrasti u pravi požar. Uvijek se iznova spominje mogućnost odcjepljenja Republike Srpske iz sastava Bosne i Hercegovine, “što bi ugrozilo cijeli mukotrpno uspostavljen postjugoslavenski poslijeratni poredak”, smatra Mayr.

A činjenicu “da Vučić, predsjednik zemlje koja je kandidat za članstvo u EU, do danas nije dobio ozbiljnu kritiku od strane Europske komisije, šef srpske države može shvatiti kao nagradu za svoju ciničnu politiku”, zaključuje novinar njemačkog magazina Der Spiegel.

(Vijesti.ba/Index.hr)