LENDO MU ZAČEPIO USTA: Zašto Nikšić šuti na Konakovićevu namjeru da s Vladom Hrvatske mijenja zakone u BiH.

Piše: A.Čorbo-Zećo

I upravo je Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH kazao danas nakon susreta s Gordanom Grlićem Radmanom poručio da s hrvatskom Vladom namjerava razgovarati o izmjenama Izbornog zakona BiH!

Konaković je tako za Klix dao naknadno izjavu u kojoj kaže da je rekao Plenkoviću i Radmanoviću da da će se izborni zakon rješavati u BiH! I niko mu nije povjerovao!

Kao da je država igračka, pa Konaković može popraviti izgubljenu igru u drugoj rundi! Kao da bh. javnost već nije čula ono što je on precizno rekao:

“U planu je da do zajedničke sjednice koja je planirana za šesti mjesec i da neke od ovih pitanja rješavamo. Tu je i pitanje izmjena Ustava i Izbornog zakona”.

Ali, još čudnije u svemu jeste šutnja Nermina Nikšića, predsjednika SDP-a koji ne reagira na najave Konakovića da s Vladom Hrvatske mijenja zakone BiH.

Nekada je dobri stari Nikšić poručivao vlastima u Hrvatskoj da “umjesto da se posvete provođenju odluke svog Ustavnog suda gospoda Milanović, Plenković i kompanija liju krokodilske suze zbog navodnog neprovođenja odluke Ustavnog suda u BiH koja je inače već odavno provedena”.

Čini se danas da se i on pomirio s činjenicom da je susjedima očito puno lakše unositi nemir, radikalizirati odnose i prijetiti narušavanjem sigurnosne situacije u Bosni i Hercegovini, te na taj način skretati pažnju javnosti u Hrvatskoj sa svakodnevnih problema s kojima se susreću njihovi građani.

Konaković je zaboravio da članovi Vlade Hrvatske nemaju pravo glasa u Parlamentu BiH, a do sada im je želje ispunjavao visoki predstavnik Christian Schmidt, koji je nametanjima odluke 2. oktobra BiH okovao u etničkim podjelama!

Stoga čudi da je Nikšić ostao nijem na najave Konakovića, jer onaj ko pristaje da se u BiH provode politike vlada drugih država i ko taj pristup podržava negira Ustav BiH.

Politika o unutrašnjim pitanjima države BiH vodi se u BiH, a ne u Zagrebu ili Beogradu, ali teško je sada to provesti kada ni u sporazumu o formiranju vlasti nisu stavili crvene linije ispod kojih se neće smjeti ići.

(NAP)