KASIM TRNKA O PRESUDI STANIŠIĆU I SIMATOVIĆU: “Ovo je udarac na koncept Velike Srbije, pa i ono što se sada u novo vrijeme pojavljuje kao tzv. „srpski svet“


…jer se ponovo na neki način prave aluzije da bi trebala Srbija da ima veći prostor, a to su stare Miloševićeve parole koje očigledno njegovi učenici nastavljaju i danas da realiziraju.”

Iza nas još jedna presuda Haškog tribunala za zločine u Bosni i Hercegovini. Nepravosnažna presuda, za organizaciju, poticanje i učešće u zločinima po 12 godina zatvora.

“Velika je šteta što je tek sad došlo do presude. Osamnaest godina se on razvlači po sudu i bojim se da to baš nije slučajno. Jer, u ovoj presudi je jasno rečeno da postoji udruženi zločinački poduhvat, da taj poduhvat ide od najviših političkih ličnosti iz Srbije, RS-a i Srpske Krajine. Zanimljivo je da su do sada kroz haški tribunal osuđivani samo vojni i policijski dužnosnici, a da političke osobe nisu došle pod udar međunarodne pravde, osim Miloševića koji je nažalost preminuo u toku postupka pa se nije moglo završiti i doći do konačne presude. Dakle, oni koji su bili mozak tog udruženog zločinačkog poduhvata, ostali su izvan domašaja pravde. Jer, do sada to nije bilo utvređeno. U ovom predmetu sada je to nedvosmisleno utvrđeno, iako objektivno govoreći, nije još objavljena cjelokupna presuda, pa da se vide svi detalji te odluke, ali malo čudno zvuči, da se kaže, da su oni znali za udruženi zločinački poduhvat, ali da nisu u njemu učestvovali”, kazao je prof. dr. Trnka.

Dodaje da sama činjenica da je konačno utvrđeno, istina na jednom primjeru – u Bosanskom Šamcu, da je praktično JNA izdavala naloge za progon nesrpskog stanovništva i etničko čišćenje.

“Ali, na osnovu tog jednog slučaja, potvrdio se obrazac ponašanja tadašnje vlasti u  SR Jugoslaviji, gdje se tačno vidjelo da se po istom konceptu radi u Hrvatskoj, u BiH, i da je to sve smišljeno u Beogradu”, istakao je.

Prof. dr. Kasim Trnka smatra da smo imali ovu presudu prije nego što je Međunarodni sud pravde donio presudu o genocidu u Srebrenici, to bi bilo nesumnjivo utvrđeno da su je Srbija involvirana.

“Tada Srbija nije direktno optužena da je učesnik genocida, nego je rečeno – znala je ali nije preduzela sve da kazni počinioce, da smo imali ovakvu presudu, to bi bilo nesumnjivo utvrđeno da su oni involvirani.

Također, da smo imali ovu presudu prije pokretanja revizije, sigurno bi stvar bila bitno drugačija, da je bila jedna presuda suda koja bi potvrdila nesumnjivo postojanje udruženog zločinačkog poduhvata. Revizija se ne može pokrenuti, eventualno bi se moglo razmišljati o novom postupku da se otvori, ali bojim se da bi se sud pozvao na jedan pravni princip „nikada dva puta o istoj stvari“, onda bi sud vjerovatno takav zahtjev odbio uz obrazloženje da je presuđeno – smatra prod. dr. Trnka, te dodao da ne treba zaboraviti da je Srbija naslijedila diplomatsku mrežu Jugoslavije, a ta diplomatska mreža je bila izuzetno razvijena i vrlo je profesionalno radila svoj posao.

Dakle, Srbija je naslijedila tu diplomatsku mrežu i na taj način imala je kanale uticaja, da li baš direktno na haški sud ili na ova mehanizam poslije haškog suda, to je teško dokazivati, ali imala je uticaja na neke lobističke centre širom svijeta, na neke države koje su naklonjene Srbiji u ovoj situaciji. Jer sama činjenica da se ovoliko odugovlači, da se potvrdi postojanje udruženog zločinačkog poduhvata koji nedvosmisleno potvrđuje uključenost vrha vlasti u Srbiji u ovaj događaj u BiH i Hrvatskoj”, istakao je prof. Trnka.

Mogućnost žalbe?

Arkan je ubijen, Milošević je umro. Perišić je nakon 27 godina oslobođen po standardima usmene odgovornosti. Na pitanje, koliko je važno da u pravosnažnoj presudi Simatović i Stanišić ne budu oslobođeni, prof. dr. Trnka kaže da sada i tužilaštvo i odbrana imaju mogućnost da ulože žalbu i da drugostepena bude konačna i pravosnažna.

“Pretpostavlham da bi se tužilaštvo trebalo žaliti na činjenicu da nije samo Bosanski Šamac, da je malo nelogično da su znali da postoji udruženi zločinački poduhvat, da su obavljali tako delikatnu državnu funkciju koja je u najdirektnijoj vezi sa državnom politikom, ali da ipak nisu prihvatili ciljeve tog udruženog zločinačkog poduhvata. Naravno, odbrana će se žaliti, vjerovatno da traži oslobađajuću presudu, pozivajući se da su već jednom bili oslobođeni od odgovornosti. Taj žalbeni postupak trebao bi da traje 2-3 godine, ako se ulože obje žalbe.”

Prof. dr. Trnka naglašava da iz ove presude proizilazi da su najviši državni, vojni i politički rukovodiocu smislili udruženi zločinački poduhvat, i da je njihov koncept bio da se sa teritorije na koju su pretendovali Srbi, da se u najvećj mjeri očisti nesrpsko stanovništvo kako bi se teritorija proglasila srpskom.

“Ovo je također udarac na koncept Velike Srbije, pa i ono što se sada u novo vrijeme pojavljuje kao tzv. „srpski svet“, jer se ponovo na neki način prave aluzije da bi trebala Srbija da ima veći prostor, a to su stare Miloševićeve parole koje očigledno njegovi učenici nastavljaju i danas da realiziraju”, zaključio je prof. Trnka.(SB)