Institut: Muzej na mjestu HVO konc. logora izrugivanje žrtvama


Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu smatra da bi gradnja muzeja HVO-a na mjestu logora “Heliodrom” u Mostaru “bila izrugivanje svim žrtvama koje su preživjele zločin i dan danas proživljavaju različite vrste tortura”.

– Smatramo važnim da se poduzmu sve radnje i spriječi bilo kakva gradnja na mjestu na kojem je u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu bio koncentracioni logor, zbog činjenice da takva gradnja ide na štetu svih žrtava agresije u periodu 1992-1995. ali i svih građana Bosne i Hercegovine, kao i dobrih budućih odnosa među narodima u Bosni i Hercegovini – navodi se.

U saopćenju za javnost ističu da Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu reagira na vijest da je na lokalitetu logora “Heliodrom” u Mostaru već započela gradnja muzeja HVO-a, koji finansira državni budžet Republike Hrvatske uz sufinansiranje Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine.

Kako podsjećaju, planirano je da muzej HVO-a bude smješten u zgradi u kojoj je bilo stacionirano zapovjedništvo logora “Heliodrom”, a muzejsku postavku činile bi vojne i kulturno-historijske zbirke.

– Očito je da je izgradnja muzeja HVO-a na toj lokaciji čin revizionizma te prekrajanja i falsifikovanja utvrđenih historijskih i sudskih činjenica. Nedopustivo je i neprimjereno da se, na mjestu počinjenog i Međunarodnim sudom za ratne zločine presuđenog ratnog zločina, vojsci HVO-a i HV Republike Hrvatske, koja je sudjelovala u organizovanju i činjenju zločina nad civilnim stanovništvom, već podiže muzej i to na mjestu gdje je u periodu od druge polovine 1992. do sredine 1994. bio koncentracioni logor ‘Heliodrom’. S druge strane, smatramo da se radi o provokaciji prema svim žrtavama, koji su prošli kroz ratne torture logora u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992-1995. – naglašeno je.

Kako navode iz Instituta, 9. maja 1993. u okviru napada HVO-a na Mostar pripadnici HVO-a izvršili su masovno hapšenje civilnog stanovništva iz dijela grada na desnoj obali rijeke Neretve u Mostaru gdje su, osim domicilnog stanovništva, bile smještene i izbjeglice najvećim dijelom s područja Podveležja i Nevesinja. Civili su odvedeni u logor “Heliodrom”.

– U izvještajima HVO-a navedeno je da su, još u drugoj polovini 1992. godine u ‘Heliodromu’, zatočavani civili bošnjačke i srpske nacionalnosti, a odvodili su ih na prisilni rad za potrebe HVO-a. Rješenjem o utemeljenju od 3. septembra 1992. godine, koje je potpisao Bruno Stojić ministar obrane HVO-a, nedugo kasnije (22. septembra) uspostavljen je centralni vojni zatvor za područje Hrvatske zajednice Herceg Bosne u sastavu kasarne Heliodrom.

Prema podacima Komisije za socijalnu zaštitu i humanitarnu pomoć, samo do 30. juna 1993. godine, uhapšeno je i zatočeno 6 000 Bošnjaka. Među njima je bilo nekoliko stotina Srba i pripadnika VRS-a, ali i „nelojalnih Hrvata“. U isti logor dovođeni su i logoraši iz drugih logora HVO-a. Obzirom da se broj logoraša svakog dana povećavao, teško je utvrditi konačan broj – ističe se.

Kako naglašavaju, u logorima HVO-a vršeni su zločini nad logorašima. Korišteni su za prisilni rad, razminiranje minskih polja, kao živi štit prilikom napada pripadnika HVO-a na borbene položaje ARBIH, izvlačenje povrijeđenih ili poginulih pripadnika tokom njihovih ofanziva, gradnju kuća i čišćenje kuća Hrvata, za kopanje tranšea i rovova, kopanje grobova i mnoge druge prisilne radove.

– Vođeni su uglavnom na Bunu, Bakinu Luku, Raštane, Soviće, Risovac i u druga mjesta zapadne Hercegovine. Kao najteža mjesta za rad bili su „sektor Vinka Martinovića Štele“, od Doma zdravlja do HIT-a, „sektor Benita Sesara“ od Šemovca do Doma zdravlja i rad u Šantićevoj ulici. Za život zarobljenika posebno je bio kritičan i odlazak na prostor Bijelog Polja, gdje je svaki puta na radovima neko od zarobljenika ubijen. Događalo se i da dođe do bjekstva logoraša, nakon čega bi bili maltretirani drugi logoraši – ističe se.

Prema Izvješćima Uprave Vojne policije, u Heliodromu su se logoraši nalazili i nakon potpisanog Vašingtonskog sporazuma, a prema Izvješću od 17. aprila 1994. zabilježeno je brojno stanje od 228 logoraša.

– Pred međunarodnim sudom u Den Haagu osuđen je vrh Herceg Bosne (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić, Berislav Pušić Mladen Naletilić Tuta, Vinko Martinović Štela), koji su znali za logore i mučenja u tim logorima a nisu ništa poduzeli da to spriječe, već su podsticali radnje koje su dovele do zločina protiv čovječnosti. Pred domaćim sudovima osuđeno je, također nekoliko pripadnika HVO-a, na višegodišnje kazne zatvora za zločine protiv čovječnosti u logoru “Heliodrom” – saopćeno je iz Instituta.

(Vijesti.ba)