U napadu Rusije na Ukrajinu, ne može biti neutralnih.
Piše: Almasa Hadžić
Nije trebalo imati peticu iz historije u osnovnoj školi, pa se jutros, nakon napada Rusije na Ukrajinu, prisjetiti lekcija o početku Drugog svjetskog rata i napada nacističke Njemačke koja je u sadejstvu sa ruskom Crvenom armijom, 1939. godine napala Poljsku.
I tako označila početak Drugog svjetskog rata.
Kako će historija označiti jutrošnji napad Rusije na Ukrajinu, uzimajući u obzir šta je sve prethodilo ovom napadu, pitanje je na koje svi znamo odgovor.
Ovo je početak rata, po matrici nacističke Njemačke, samo je pitanje, osim na ukrajinskom, na kom još teritoriju u Evropi.
Nekadašnjeg KGB-ovog šefa za Istočnu Njemačku, koji je jutros poslao svoju vojsku na Ukrajinu, Vladimira Vladimiroviča Putina, sjećamo se, da je, kao budućeg predsjednika Rusije, iako u dosta pripitom stanju, predstavio njegov predhodnik Boris Jeljcin.
Po sjećanju novinara, netom što je Putin ustoličen na čelo Rusije, na naslovnici jednog tiražnog ruskog medija osvanula je njegova slika uokvirena u ram zlatne boje s porukom da stiže novi car.
Car jeste stigao i to s ovlastima doživotnog vladanja Rusijom, koji, kako godine njegovog vladanja odmiču sve više podsjeća na Adolfa Hitlera 21. vijeka.
„Ako se neko umješa, suočit će se sa posljedicama većim od svih u historiji“, zaprijetio je pobješnjeli Putin nakon što je objavio napad na Ukrajinu, istovremeno iznoseći laži da Ukrajina „sprovodi genocid“ nad ruskim narodom koji živi u toj zemlji.
Dok slušamo ovakve Putinove poruke, pred očima nam sijevaju događaji iz devedesetih, ustvari historija kojoj smo fizički svjedočili, a koju je predvodio jedan od Putinovih političkih preteča, isto tako Adolfovih nasljednika – Slobodan Milošević.
Isti recept, ista, najprije, medijska pa onda vojna priprema napada na druge suverene države, samo sada savremenijom vojnom tehnologijom i sredstvima.
Od pojave Adolfa Hitlera pokazalo se da evropska historija, svakih četrdesetak godina okoti po jednog njegovog nasljednika.
Nacističko sjeme oca Adolfa, nakon njegove smrti najprije je proklijalo u Srbiji u liku Slobodana Milošević koji je devedesetih godina krenuo u osvajanje Hrvatske i Bosne i Hercegovine i čiji tragovi krvi nedužnog naroda još nisu izbrisani.
Trideset godina kasnije, po istom receptu, vidjeli smo jutros, Miloševiću se pridružio i ruski brat Vladimir Vladimirovič Putin.
Ono što trenutno interesuje trusnu Evropu, posebno bosansko-hercegovačku javnost jeste ko su kvislinzi novih nacističkih vođa na tlu Evrope.
Pojedini, koji bi rado „izmolili glave“ iz svojih ideoloških rupa i namignuli Putinu, poput Aleksandra Vučića, zasad glume neutralnost, „ni tamo su ni ovamo“, a svi znamo da se u viziju proklamiranog Putinovog „ruskog sveta“ kojeg trenutno demonstrira tenkovima na ukrajinskom tlu, savršeno uklapa i njegova vizija „srpskog sveta“.
Premjer Hrvatske Andrej Plenković i njegova vlada, bez kalkulacija, javno su stali na stranu Ukrajine, a protiv napada Rusije na njenu teritoriju.
Nakon duge i indikativne šutnje, napokon, osudom agresije na Ukrajinu oglasio se i hrvatski predsjednik Zoran Milanović.
Znajući Milanovićevo glorifikovanje ruskih igrača na Balkanu poput Vučića, a posebno Milorada Dodika, očigledno je hrvatski predsjednik, s teškom mukom izrekao ono što odavno ne misli.
Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, kakve li ironije, poziva na „uzajamno poštovanje“, istovremeno sugerirajući srpskom narodu da će, skupa sa institucijama Rs „biti pod jačim pritiskom“.
Čijim?
Ruskim? Evropskim?
Do sada je bio direktni protagonista ruskih interesa na Balkanu, nafilovan ruskim obavještajcima i članovima „letećih“ paravojnih jedinica entitet koji želi odsjepiti od matične države, ne krijući da računa na Putinovu strategiju, a i podršku u komadanja vlastite države.
Nije isključeno da se, bez obzira na jednoglasnu podršku Ukrajini od strane Evropske unije, Viktoru Orbanu još uvijek priviđa Hitlerov mađarski saveznik Mikloš Horthy, ili Italijanu Matteu Salviniju, njegov ideološki predak Musolini.
Zasad i Orban, i Vučić, i Dodik i svi njihovi igrači na evropskim, posebno, rovitim balkanskim terenima, čekaju kako će svoj „osvajački put“ završiti njihov ruski brat Vladimir Vladimirovič Putin.
Sudbina onih prije njega nam je poznata.
U napadu Rusije na Ukrajinu, ne može biti neutralnih.
Ili si PROTIV rušenja suvereniteta i teritorijalnog integriteta jedne suverene države ili si ZA.
Ili si PROTIV povampirenja nacističke ideologije ili si ZA njeno oživljavanje.
„Na parove razbrojs!“
Politicki.ba
