Godišnjica pokolja u Ahmićima: HVO je išao od kuće do kuće, palilo i ubijao


U ranim jutarnjim satima 16. aprila 1993. godine jedinice za posebne namjene HVO-a Džokeri i Maturice izvršile su napad na selo Ahmići.

Bilo je 5.30h, ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad. Ubijeno je 116 bošnjačkih civila, od čega su 32 bili žene, a 11 djeca mlađa od 18 godina. Najmlađa žrtva u Ahmićima 16. aprila 1993. godine bila je tromjesečna beba.

Hrvatski stanovnici tih sela su pravovremeno upozoreni o napadu, a neki su čak i sudjelovali u njemu. Hrvatske žene i djeca su evakuirani dan prije borbi. Tog jutra, HVO vozila blokirala su glavne ceste, a napad je započeo sa tri strane kako bi se stanovništvo u bijegu usmjerilo prema jugu gdje su vojnici čekali i pucali na ljude. Male skupine od oko pet do deset vojnika išle su od kuće do kuće, palili ih te ubijali ili tjerali mještane.

Muškarci su najčešće ubijani pucnjem iz neposredne blizine. Vojnici HVO-a su odvajali muškarce od njihovih porodica, a zatim ih ubijali. Izdvojili su Abdulaha Ahmića i njegovog oca u dvorište iza porodične kuće i obojici pucali u glavu. Abdulah Ahmić je tada ranjen, dok je njegov otac ubijen. Vojnici HVO-a su izdvojili i ubili muževe i sinove Nure Pezer i Fatime Ahmić. O svemu je u Hagu svjedočila Nura Pezer.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ti zločini bili zločin protiv čovječnosti, a jedan od izvršitelja ove akcije i ‘mozak’ operacije Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora. Pokolj su otkrile mirovne snage UN-a sastavljene od britanske vojske, i pukovnik Bob Stewart. Prizorište strašnog zločina bilo je potresno o čemu ostaje zabilježeno svjedočanstvo i u ovom videu.

Vojnici HVO-a su palili kuće, pa su neka tinela pronađena u ugljenisanom stanju i u položajima iz kojih se može zaključiti da su bili živi spaljeni.

(Vijesti.ba)