Merhum dr. M. Spaho rodio se u Sarajevu 13. marta 1883. godine. Osnovnu školu i gimnaziju svršio je u Sarajevu, a pravne nauke na Univerzitetu u Beču, gdje je i promoviran za doktora prava. Od 1906 do 1908. služio je kod suda kao auskultant, a 1908-1910. proveo je kao advokatski pripravnik, kada je stupio u službu onda tek osnovane trgovačko-obrtničke komore kao sekretar, gdje je ostao oko dvadeset godina. Poslije sloma Austro-Ugarske monarhije uzet je u privremeno narodno pretstavništvo i preuzeo poslove trgovine i pošta, koje je nadleštvo reorganizirao, jer su pošte do tada bile u rukama vojske. Godine 1919, bio je merhum Spaho kratko vrijeme u vladi Stojana Protića, g. 1921. ušao je u Pašića vladu, 1924. u vladu Ljube Davidovića, 1927. u vladu Vukićevića i konačno 1935. u vladu autoritativnog režima Milana Stojadinovića i 1938. u vladu Dragiše Cvetkovića. Zauzimao je resore šuma i ruda, trgovine i industrije, financija i saobraćaja. Svagdje je pokazao svoju veliku stručnu spremu i znanje. uvijek iskreno odan radu za narod i državu i svagdje postizavao sjajne uspjehe i ostavljao svijetle uspomene.

On je još od starog režima pokazao svoju političku zrelost, kad je pod kraj g. 1919. a uoči sloma Austro-Ugarske monarhije došao bio grof Tisa, da se monarhija spasava izjavama i poklonstvima. Merhum Spaho je odbio taj poziv energično zajedno sa Dr. Halidbegom Hrasnicom, a taj su mu odgovor dali u Sarajevu i hrvatski i srpski pretstavnici. Kad se god. 1919. osniva Jugoslavenska muslimanska organizacija, koja jedina među strankama uzima obilježje jugoslavensko, merhum Spaho sa merhum Maglajlićem vodi stranku prve dvije godine, a od 1921. on joj je bio izabran za vođu. Ostao je šef stranke sve do kraja svog života. Godine 1922. dolazi u stranci do podvojenosti, da se klub razdijelio u dvije jednake polovine: s Maglajlićem koji su uz vladu, a sa Spahom u opoziciji. Na izborima 1923. imalo se vidjeti za koju će se stranu narod opredijeliti. U neupućenim krugovima u Beogradu vjerovalo se u Maglajlićevu totalnu pobjedu već i stoga, što je on u vladi. Ali događa se čudo: Spaho dobiva sve mandate, a Maglajlić ni jednog. U skupšlini se prvih godina osipa na Spahu najveća paljba. Javnosti se sugeriralo i javnom štampom, da je jedini Spaho osnovao stranku na vjerskoj bazi, a onda se sipala paljba i na samu muslimansku zajednicu, ne bi li ona odbacila od sebe Spahu, da se tako i on onemogući, a i naša zajednica i kao politička cjelina padne nekom drugom kao zrela kruška u krilo. Sve je to on izdržao, tu nejednaku borbu vodio je on sa svojim društvom, gdje su i razne omladinske organizacije nahuškavane na njeg. Njegov jaki karakter, njegova svijest da se bori za svoju zajednicu izdržala ie borbu do pobjede.

Iz godine u godinu situacija se sve više popravljala u korist njegovu, njegova politička sposobnost pobijedila je, da ga kasnije cijene i veličaju i njegovi bivši protivnici. Merhum Spaho nije nikad u borbi bio strastven, vazda je bio hladan, sabran i sređen. Umio se, kad je trebalo, i oprijeti, a u vladu nije nikad ulazio pod svaku cijenu. Godine 1932. izdaje i on sa društvom iz opozicione stranke svoje punktacije, što mu donosi policijski zatvor od 20 dana. Ulaskom u vladu god. 1935. popravio je puno koješta, što je našoj zajednici za prošlih 6 godina krivo učinjeno, a najveće mu je djelo, što nam je povratio Srškićevim udarcem srušenu našu vakufsku autonomiju. Ta je naša autonomija bila već pokopana, ali je on prvi i jedini spasava i povraća u prvo stanje kakva je i bila.

U politici šireg područja on se vazda zalagao za sporazom Srba i Hrvata i kako je poznato u svrhu rješenja hrvatskog pitanja u godini 1938. u vladi Stojadinovića izazvao je krizu vlade, čega je bio rezultat, da se obrazovala vlada narodnog sporazuma. U svemu merhum Spaho je postigao svojim radom i djelovanjem rijetke rezultate. On je vodio našu politiku preko 20 godina. Učestvovao je i u sarajevskoj komunalnoj politici i u našoj vakufskoj samoupravi, kroz sve to vrijeme bio je koliko vođa muslimanske zajednice, toliko i u upravi same države, a isto toliko je bio cijenjem i izvan granica u vodećim krugovima medunarodne politike, odakle je također dobivao mnoga vidna priznanja. Murhum Spaho isticao se i svojim književnim radovima, napisao je lijepih članaka počevši još kao gimnazijalac, pa dalje sve do smrti svoje pisao je u »Beharu«, »Novom Beharu«, u kalendarima »Pravde* i »Narodne uzdanice«. Nitko se u našoj zajednici dosad nije toliko zalagao za svoj narod koliko on, a i narod nije nikoga toliko volio koliko njega. To dokazuje i ona velika nezapamćena pratnja njegove dženaze, one mnogobrojne hatme i komemorativne sjednice, a mnogi skupovi delegata iz pojedinih mjesta posiećivali su njegov mezar.