Od 1. augusta 2021. godine, kada je Christian Schmidt stupio na dužnost do danas naredalo se događaja i odluka koji daju pravo da se godinu i pol njegovog mandata može ocijeniti kontraverznim, antidemokratskim, promašenim, a posebno antibosanskim.

Činjenica da je Schmidt u kratkom razmaku morao na dva saslušanja u Evropskom i Parlamentu Velike Britanije govori da je svima jasno kako nešto nije u redu. Jer, dosadašnji visoki predstavnici nisu pozivani na takva saslušanja niti su Evropom i svijetom odjekivale toliko žestoke reakcije na njihove odluke. Sa Schmidtom je sve bilo drugačije, od samog početka.

Sa kruzera u Dubrovniku, preko Međugorja do Sarajevo

I prije nego će stupiti na dužnost visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Schmidt je pokazao u kojem će pravcu ići njegovo djelovanje. U osvit mandata, jula 2021. godine, Schmidt je ateriro u Dubrovnik.

A, u gradu na Jadranu čekali su ga budući partneri i savjetnici za pitanja demokratskih procesa u Bosni i Hercegovini. Predvodio ih je Andrej Plenković, premijer Hrvatske. Takvo sijelo nije moglo proći bez hrvatskog šefa diplomatije Gordana Grlić Radmana i najpoznatijeg političara hrvatske dijaspore, a istovremeno čovjeka koji se samoprozvao stožernim kod bosanskih Hrvata Dragana Čovića. O čemu su jula 2021. godine Schmidt i domaćini razgovarali u Raguzi, shvatili smo 2. oktobra 2022. u Sarajevu. Bila je to inauguracija kršćansko-demokratske unije za donošenje segregacijskih propisa u Bosni i Hercegovini. Sve poslije je posljedica tog početnog sastanka.

Nakon Dubrovnika Schmidt je odlučio obići Gospu i Međugorje da se pomoli za uspjeh plana skovanog sa onima koji su ga oktili ordenom Ante Starčevića. U svemu tome ne treba zaboraviti da je Schmidt politička oporuka Angele Merkel, njemačke kancelarke i Kršćansko – demokratske unije (CDU). Merkel nije mogla ne znati Schmidtovu biografiju, naprotiv, znala je najbolje koga i s kojim razlogom šalje u Bosnu i Hercegovinu. Sada znamo i mi. Neki su znali mnogo ranije, ali ih se nije slušalo.

Rusko bratoljublje, historijski odnosi s Hrvatskom i interesni sa biznismenima u Srbiji

Dubina odnosa Schmidta sa Hrvatskom nije počela u Dubrovniku. Ona je tu zapravo ušla u novu fazu. A počeci se vezuju još za dolazak Franje Tuđmana na poziciju prvog čovjeka Hrvatske. Schmidt je bio prisan sa Tuđman, bio mu je na inauguraciji i bio je jedini diplomata s kojim je Tuđman razgovarao nakon inauguracije. Volio je Schmidt i kasnije dolaziti u Hrvatsku, na inauguracije, ali i na druženja i planiranja s partnerima iz HDZ-a (hrvatskog i bosanskog) uvezanim kroz “Hanns-Seidel-Stiftung”, fondaciju koja je finansirala njihov rad, projekte…

Zalagao se Schmidt unutar evropskih institucija za brži ulazak Hrvatske u Evropsku uniju, žalio i u neku ruku pravdao Ivu Sanadera… I to nije sve. Schmidt je prije dolaska u Bosnu i Hercegovinu imao prisan i prijateljski odnos sa Srbijom, srbijanskom civilnom i vojnom vlašću. Od 2008. do 2011. godine redovno se, bez sumnje po nalogu Merkel, sastajao sa zvaničnim predstavnicima Beograda i hvalio njihov rad. No, nije imun ostao ni na konekcije sa srbijanskim biznismenima.
Schmidt je tako sa dvije zemlje učesnice u oružanom sukobu (agresiji na BiH) imao prilično jake veze. To su zemlje potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma kojeg on kao visoki predstavnik treba da čuva. A najmanje je očito imao konekcija, ako ih je uopće imao sa Sarajevom i Bosnom i Hercegovinom u kojoj je danas ključni čovjek za implementaciju civilnog aspekta Dejtona.

Izborni zakon i miješanje u političke tokove

Onda je došao Izborni zakon BiH. Nakon nekoliko propalih pokušaja međunarodnih medijatora da isporuče Čoviću punu političku kontrolu nad procesima u državi i Federaciji, na scenu je stupio Schmidt. Dogovor iz Dubrovnika uz još nekoliko sastanaka, kafa i ručaka na tajnim lokacijama, prepisan je u izmjene Izbornog zakona BiH i Ustava FBiH kojima se treba isporučiti politički džojstik Draganu Čoviću.

Protesti, domaće javnosti i političara, negodovanja i osude s međunarodnog nivoa, pa ni apelacije Ustavnom sudu BiH nisu bili dovoljni da pokolebaju Schmidta. Ostao je odan dogovoru da Čović i HDZ moraju dobiti Izborni zakon koji će im omogućiti da po vertikali vlasti imaju apsolutnu kontrolu. Potpuno suprotno evropskim i demokratskim vrijednostima. Ali i potpuno komplementarno kršćanskoj uniji CDU-a, HSS-a, HDZ-a i Schmidta.

Izmjene koje je nametnuo kao deblokade demokratskih procesa uskoro su se pokazale kao još veće prilike za blokade, zbog čega bi Njemac na čelu OHR-a sada najradije pobjegao iz vlastite kože.

No, osim Izbornog zakona, Schmidt je napravio još jednu veliku grešku. Zapravo izašao je iz okvira mandata koji mu je dat. Naime, u posljednjem izvještaju UN-u Schmdt se upušta u karakterisanje i komentarisanje političkih odnosa unutar BiH, kvalifikujući ko su liberalni, lijevo orjentisani, te kakve su rezultate ostvarili u zavisnosti jesu li u urbanim ili ruralnim mjestima.

OGORČENJE U JAVNOSTI NAKON NASTUPA CHRISTIANA SCHMIDTA: “Pa, ovaj čovjek otvoreno laže pred britanskim parlamentarcima!”

Univerzitetski profesor iz Zenice Spahija Kozlić smatra da je Schmidtov današnji nastup potvrda da on ne zaslužuje poziciju visokog predstavnika. “Prema onome što je rekao pred Komitetom za vanjske poslove Parlamenta Velike Britanije Christian Schmidt ne zaslužuje odgovornu dužnost koju obavlja. Prikrivao je probleme, umanjivao ih, navijao za susjede, prebacivao odgovornost, ljutio se…”, napisao je Kozlić. 

Jasmin Mujanović, politolog sa univerziteta York u Sjedinjenjim Državama skrenuo je pažnju na Schmidtov pokušaj manipuliranja pred britanskim parlamentarcima.

“Schmidt otvoreno laže Donjem domu Britanskog parlamenta o tome kada je od hrvatske vlade primio orden Ante Stračevića”, napisao je Mujanović i dodao kako Schmidt nije primio orden 2012. godine kako je on to rekao pred britanskim parlamentarcima, već da postoji snimak koji potvrđuje da je Schmidt preuzeo orden u januaru 2020. godine, da bi kasnije, u decembru iste godine, procurila informacija da je on novi kandidat za visokog predstavnika u BiH.

“Evo dokaza s Facebook stranice Christiana Schmidta. 16. januar 2020. prima visoku počast od hrvatske vlade. Čista laž kada je izravno upitan od strane parlamentarke Alicia Kearns o zabrinutosti u vezi sa sukobom interesa”, dodao je Mujanović.

Schmidt se miješao u sve, osim u svoj posao

I dok je isporučivao državu HDZ-u, bavio se zakulisnim poslovima i konekcijama, Schmidt se zaboravio podsjetiti šta su mu zapravo zadaci u okviru povjerenog mandata. Schmidt nije ministar vanjskih poslova da može zastupati BiH na međunarodnoj sceni, kao što je niz sastanaka gdje je u ime BiH govorio o vanjskopolitičkim temama – kao što je kandidatski status BiH. Mandat visokog predstavnika svakako nije vanjska politika.

Ali je preskočio jednu vrlo važnu tačku tih zadataka, a ona kaže da mu je nakon sastanka u Bonu, po tzv. bonskim ovlastima, zadatak da smjenjuje one koji podrivaju Dejtonski mirovni sporazum. PIC je tada u Bonu zatražio od visokog predstavnika da smijeni sa dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Daytonski mirovni sporazum, te da, kada to smatra neophodnim, nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela Bosne i Hercegovine.

No, Schmidt uporno toleriše činjenicu da najjača proruska politička organizacija na Balkanu i njen lider Milorad Dodik kontinuirano podrivaju Dejtonski sporazum, a time i stabilnost Bosne i Hercegovine i šireg regiona. Gledao je Schmidt kroz prste i na sve agresivnije napade SNSD-a na državnu imovinu, institucije, zakone, ali je na kraju ostao nijemi posmatrač. Svjestan je taj iskusni Njemac da su sadašnji napadi Dodika i SNSD-a daleko opasniji od onog što je poslije rata predstavljao SDS. No, SDS-ove kadrove OHR je listom smjenjivao, Dodik je siguran i osiguan Schmidtovim nedjelovanjem. I sve je agresivniji.

Agresivnosti i pritisak na sudije Ustavnog suda

Ulazak u političko blato koštalo je na kraju Christian Schmidta moranja da uđe u klinč sa sudijama Ustavnog suda BiH kako njegove izmjene Ustava FBiH ne bi bile oborene pred tim sudom, a kredibilitet međunarodne politike otišao na nivo ispod Miljacke. Zato je Schmidt sa međunarodnom svitom krenuo u ono što je zabranjeno i u daleko manje demokratičnim zemljama od one iz koje on dolazi. Udario je na Ustavni sud, pritiskao i lobirao kako bi se spasio sramote. Izlobirao je prolongiranje rješenja, a to će se vrlo brzo ispostaviti kao najgore rješenje. Jer, jednog dana, a to je vrlo blizu, svima će biti jasno koju je količinu blokada uveo u institucije jednog entiteta svojim djelovanjem. S tim u vezi ne može se preskočiti ni činjenica da istovremeno nije uopće djelovao po pitanjima antidejtosnkog djelovanja iz Rs ili sprječavanja opasnih i rigidnih politika.

Agresivnost i nervoza koju je pokazivao u komentarisanju političkih odnosa i pojedinih stranaka jasno je pokazala da je Christian Schmidt čovjek na pogrešnom mjestu u najgora vremena.

Njegov kredibilitet, ali i kredibilitet međunarodne zajednice koja čuva leđa visokih predstavnika, urušen je na najniže grane. Rješenjima koja je za godinu i pol donosio niko nije zadovoljan niti su ona doprinijela civilnoj implementaciji Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Stoga je vrijeme da svjetski centri moći porazmisle o nekom neutralnom u bh. odnosima, ali pristrasnog demokratiji, civilizaciji i miru. Jer, Schmidt NIJE ISPUNIO ZADAĆU!  nap