Bitka za Bakhmut ide ka svom raspletu: Kako izvršiti kvalitetno povlačenje?

Piše: Faris Marukić

Bitka za Bakhmut sada bjesni od augusta 2022. godine. Rusi su u ovu bitku uložili ogromne ljudske i materijalne resurse, a sada bi mogli prisiliti Ukrajince na povlačenje iz ovog grada. Ovdje govorimo o hipotetičkoj okolnosti. Naravno, Ukrajinci mogu odlučiti poslati dodatne trupe u i oko grada i pokušati razbiti kliješta koja formiraju ruske trupe oko grada.

Tokom rata bili smo svjedoci više povlačenja, kao što je ukrajinsko iz Sjeverodonjecka, ili rusko iz šire oblasti Hersona. Povlačenja, koja se u doktrini američke vojske smatraju „retrogradnom operacijom“, osmišljena su tako da omoguće snagama da se odvoje od neprijatelja i prerasporede na novu misiju ili na novu lokaciju, dok se žrtve minimiziraju.

Za Ukrajinu bi držanje Bakhmuta imalo politički imperativ. Obje strane su ovoj borbi dale političku vrijednost – iako je samo jedan predsjednik Zelenski imao hrabrosti da tamo posjeti svoje trupe.

Bitka za grad i područje oko njega također je bila izvor otvorene, opake kampanje klevetanja između ruske vojske i Wagner grupe. Ali bitka je također omogućila Ukrajini da napadne ruske snage na istoku, prisiljavajući ih da nastave da izdvajaju resurse u bitku za grad koji gotovo da nema strateške vrijednosti. Ovo je apsorbiralo ruske jedinice koje su mogle biti korištene negdje drugdje protiv Ukrajinaca.

To je iscrpilo Ruse (vojsku i Wagnera) na način koji nisu iskusili od Drugog svjetskog rata. Prema nekim izvještajima, njihova spora, metodična i iskreno, nepotrebna kampanja za Bakhmut dovela je do preko deset hiljada ruskih žrtava. Ali u nekom trenutku u narednim danima, ukrajinske oružane snage mogu odlučiti da su postigle sve što su mogle ostajući na svojim odbrambenim lokacijama oko Bakhmuta, i da je očuvanje snaga za bitke koje slijede važnije.

Kada se donese odluka o povlačenju, šta se ima činiti?

Prvo, obmana je od vitalnog značaja. Realnost je, međutim, da je od Rusa teško sakriti namjeru da se povuku. Neka obmana se može postići mamcima, simulacijom normalnih aktivnosti i komunikacijskom disciplinom.

Drugo razmatranje je kako sekvencirati povlačenje. Ovo uključuje kada i kako evakuirati logističke zalihe, štab, izviđačke elemente i kopnene borbene snage. To će zavisiti od toga gdje i u kojoj snazi neprijatelj vrši pritisak na jedinice koje se trebaju povući.

Ukrajinci su vjerovatno nešto od toga već uradili.

Treće pitanje za Ukrajince biće ometanje sposobnosti Rusa da ometaju povlačenje. Treba očekivati povećanje vazdušne aktivnosti,  ometanja i djelovanja artiljerije, kao što to rade Rusi kada se povlače.

Četvrto pitanje će biti komanda i kontrola. Ne radi se samo o tome ko je nadležan. Radi se o kontroli urednog povlačenja u planiranom redoslijedu. Ovo je važno za kontrolu prostora na cesti, disciplinu rute i osiguravanje da jedinice ne ‘napuste’ odbrambene pozicije rano.  Postizanje kontrole također se odnosi na dobru borbenu disciplinu. Taktičke vođe na svim nivoima moraju zadržati svoje pozicije do određenog vremena za povlačenje. Ovo može biti veoma teško kada postoji jaka sklonost da se krene unazad ranije nego što plan upućuje.

Ukrajinci će htjeti da ostvare “čistu pauzu”. Ovo je odvajanje od Rusa na način koji izbjegava njihovu mogućnost da prate i progone snage koje se povlače. To će zahtijevati opsežno djelovanje artiljerije, napad na ruske položaje u neposrednoj blizini zone povlačenja i široku vatrenu podršku u općem smislu. Pozadinska snaga može pomoći u osiguravanju čiste pauze za snage koje se povlače i spriječiti neprijateljsku potjeru. Pozadinu vjerovatno čine oklopne jedinice, te pješadija povezana s oklopnim jedinicama.

U konačnici, uspješno povlačenje zahtijeva odlično planiranje i koordinaciju. Ali ovo je potkrijepljeno dobrim vodstvom na svim nivoima. Ali koncept kako će povlačenje biti sekvencionirano i izvedeno mora biti ujedinjen i vođen od strane višeg komandanta. Ovaj viši komandant mora imati odličnu taktičku pronicljivost, dobro razumijevanje terena i dobru procjenu sposobnosti snaga koje se povlače. On mora shvatiti da pogrešno postupanje može rezultirati gubitkom cjelokupne snage koja se povlači.

Realnost je da, ako Rusija zauzme Bakhmut, zauzimaju samo ruševine. To je grad s malo strateškog značaja i bez infrastrukture za podršku snagama. To što su Rusi toliko uložili u njegovo zauzimanje dovoljno govori o njihovoj lošoj strategiji u ovom ratu. Za Ukrajince, oni će se povući u odbrambene zone oko Kramatorska za koje su imali osam godina da se pripreme.  I nalazi se na višem, boljem terenu od Bakhmuta.

Dok Ukrajina može izgubiti grad, Rusi su izgubili mnogo više tokom bitke. Potrošili su vojne jedinice, vojnike i resurse koji bi im bili vrijedni kada Ukrajinci pokrenu ofanzivu kasnije u proljeće. Ironija ove bitke je da, dok Rusija očajnički želi kratkoročnu pobjedu, Putin često govori o tome koliko je Rusija strpljiva i kako će nadživjeti Zapad. Trenutno malo toga u ruskom ponašanju podržava Putinov stav.