U pokušaju obesmišljavanja njihovog postojanja, Bošnjake na svaki način pokušavaju svesti na vjersku skupinu, a samim tim, kako je napisao Alija Isaković oteti im „pravo na sopstvenu prošlost i na sopstveni duhovni kontinuitet“. Kao i pravo na budućnost.
Piše: Almasa Hadžić
Već više od dvije godine, u svojim javnim istupima (šta privatno govori ne smijemo ni pomisliti) član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, Bošnjake etiketira kao muslimane, i tako ih, otimajući im njihovo nacionalno ime, pokušava podvesti kao zalutalu vjersku skupinu u državi u kojoj žive stotinama godina.
Još prošle godine, na pitanje zašto Bošnjake naziva imenom njihove vjerske, a ne nacionalne pripadnosti, Dodik je odgovorio da će to raditi sve dotle dok Bakir Izetbegović Srbe u BiH bude zvao „bosanski Srbi“.
Da se ne lažemo, takvom objašnjenju, naravno, niko pametan nije povjerovao, baš kao što niko ko imalo poznaje karakter i intelektualne domete Milorada Dodika ne vjeruje da je njegovo uporno otimanje nacionalnog imena Bošnjacima i njihovo vraćanje u vrijeme kad im je u službenim dokumentima, u rubriku „nacionalnost“ upisivano Srbin, Hrvat ili neopredjeljen, produkt njegove pameti.
Tačno je da Dodik, obzirom na svoj primitivni karakter i svakodnevno demonstriranu skoro patološku mržnju i prezir prema svemu što nije srpsko, uživa u svojoj ulozi „otimača nacije“ Bošnjacima, kao što je tačno da dok govori o muslimanima ne može da kontrolira vlastiti prezir prema njihovoj vjeri i kulturi i svemu onome što ih u tom smislu definira.
Ali, Dodik u svojoj najnovijoj ulozi nije sam.
Jer, nije on toliko pametan da strategiju brisanja Bošnjaka kao naroda sa ovih prostora, sam sprovodi u djelo niti je toliko snažan da se sa mogućim odgovorima na takvu strategiju sam suoči.
Ovdje je riječ o politici osmišljenoj van Bosne i Hercegovine, tačnije u Beogradu, u krugovima koji su osmislili i ratove devedesetih godina i po kojoj su Bošnjaci, kao povijesni nasljednici BiH, u tim ratovima trebali nestati.
Planeri tadašnje politike, danas, očigledno, mijenjaju strategiju.
U pokušaju obesmišljavanja njihovog postojanja, Bošnjake na svaki način pokušavaju svesti na vjersku skupinu, a samim tim, kako je napisao Alija Isaković oteti im „pravo na sopstvenu prošlost i na sopstveni duhovni kontinuitet“.
Kao i pravo na budućnost.
Jer „planeri“ dobro znaju da kad se jednom narodu oduzme nacionalna, a ostavi samo vjerska odrednica, onda im se može prišiti sve ono što je vjersko te vrste u svijetu označeno kao loše.
Oni koji ne znaju šta to znači nemaju pojma koliko je to opasno.
Milorade Dodik samo je jedan u nizu aktera srpske, tačnije, beogradske politike iz devedesetih godina, ovog puta „na otkomandi“ u BiH.
Ponesen osvajačkim idealima te politike, kao i svojih, mahom utamničenih, političkih uzora iz tog vremena, koje historija već pamti kao najveće zlo 20 stoljeća, ulogu vašarskog bukadžije koji propagira nepostojanje jednog naroda, njihove kulture i jezika, a njihovu vjersku pripadnost označava pečatom „neprijatelja Srba“ shvatio je veoma ozbiljno.
Pitanje je samo dokle će kao takav trajati.
Politicki.ba
